Mileva Simić
Ime i prezime | Mileva Simić |
---|---|
Pseudonimi | Milka, Pavlovka |
Datum rođenja | 1859 |
Datum smrti | 1946 |
Zemlja | Srbija |
Jezik | srpski |
Veb adresa | http://resources.huygens.knaw.nl/womenwriters/vre/persons/cfdbe463-d423-49ad-aa76-be5863f740e7#prevnext=1 |
O njenoj privatnoj situaciji
Mileva Simić rođena je 15. februara 1859. godine u Novom Sadu u uglednoj porodici: otac joj je bio čuveni akademski slikar, Pavle Simić, a majka Jelisaveta, ćerka novosadskog advokata i gradonačelnika, Grigorija Jovšića. NJen otac je, po narudžbini Marije Trandafil, šezdesetih godina 19. veka oslikao ikonostas Nikolajevske crkve. Porodica se često selila zbog poslova koje je otac pogađao. Tako su se 1872/3. Simići živeli u Somboru, gde je Pavle slikao ikonostas somborske crkve Sv. Đurđa. Milevi je tada bilo 12 godina. Saznala je za učiteljsku školu, i kako se u njoj od ranog detinjstava stvorila želja za učenjem, izrazila je želju za učiteljskom školom. Zauzimanjem profeosora i katihete Đ. Vukićevića, sa posebnom dozvolom Školskog saveta, dozvoljeno je da bude primljena za učenicu Srpske učiteljske škole u Somboru, iako je bila premlada za upis (pošto je završila osnovnu školu sa osam godina, a devojačku sa dvanaest). Završila je školu sa odličnim uspehom, a već sa petnaest godina izabrana je za nastavnicu srpske više devojačke škole u Novom Sadu koja se u to vreme otvarala. U toj školi je ostala da radi punih trideset i dve godine, a jedno vreme bila je i upravnica škole. Mileva Simić se nije udavala. Na formiranje njenog životnog stava uticale su dve žene: Milica Stojadinović Srpkinja, poznanica njenog oca, i Dafina Nana Natašović, Milevina tetka po majci, u čijoj kući je bilo stecište srpske intelektualne elite. Za svoj književni i pedagoški rad Mileva Simić odlikovana je ordenom Kralja Aleksandra Kraljeva Doma I stepena sa krunom; Srpkinja izdanje Dobrotvorne zadruge Srpkinja iz Iriga 1913. svrstava je među prve četiri saradnice književnih društava toga doba i proglašava je za uzornu učiteljicu. Bila je počasna članica Dobrotvorne zadruge Srpkinja Novosatkinja. Poslednje godine život je provela u kući u Grčkoškolskoj 10. Sahranjena je na Almaškom groblju 1946. godine.
Mesto u kom je rođena | Novi Sad |
---|---|
Mesto/a u kom/kojim je živela | Srbija |
Mesto u kom je umrla | Novi Sad |
Nacionalnost | srpska |
Bračni status | neudata |
Društvena klasa | viša klasa |
Obrazovanje | univerzitetsko obrazovanje |
O njenoj profesionalnoj situaciji
Godine 1876. započela je sa radom na književnom polju. Napisala je Knjige za narod, koje je izdala Matica srpska, kao i šaljivu igru pod imenom Retka sreća, koju je nagradila Matica srpska. Pored književnih radova, napisala je i dve školske knjige: Kućarstvo i Pedagogiju, koje su prema oceni Školskog saveta zavedene u našim višim devojačkim i učiteljskim školama. Mileva Simić se ogledala i na polju dečije književnosti. Osim moralnih pedagoško-knjižnjvnih pripovedaka za decu, koje su izdavane u dečijim listovima Neven i Spomeniku, napisala je šest dečijih pozorišnih komada, od kojih su Drugarice (Sombor), Dobrovoljni prilozi (Mostar), i Plaženik (Novi Sad) objavljeni, dok su u rukopisu ostale Sirotica i U laži je plitko dno. Značajan je i njen prevodilački rad. Prevodila je dela popularnog mađarskog pisca Jokia Mora (Javor 188 br.241/304) o kome je i pisala. Osim originalnih pripovedaka: Nada, Maksim Crnojević, Priviđenje, u Javoru su objavljeni i njeni tekstovi o Hajneu i srpskom slikaru Jovanu Klaiću.
Bila je saradnica listova: Srpkinja (Cetinje), Javor (Novi Sad), Dubrovnik (Dubrovnik), Srpska zora (Mostar), Stražilovo (Novi Sad), Delo (Beograd), Branik (Novi Sad), Sloga (Sombor), Trgovačke novine (Novi Sad), Ženski svet, Kolo (Novi Sad) i kalendara: Trebević (Sarajevo), Ženski svet, Sloga, itd.
Izvori:
A.V. ˮSrpkinja ˮ, Irig: Dobrotvorna zadruga Srpkinja, 1913.
Aleksijević, Vlastoje D. Savremenici i poslednici Dositeja Obradovića i Vuka Stefanovića Karadžića. sveska 12, str. 75-78
Autorku uredila:
Nena A. Vasojević
Profesija/e i druge aktivnosti | učiteljica/nastavnica/guvernanta, autorka drama, autorka dečje književnosti, autorka proze/romana i prevoditeljka |
---|
Radovi ove autorke
Monografije
- U slikarskoj radionici ()
- Iz mojih božićnih uspomena ()
- Sirotica ()
- U laži je pritko dno ()
- Srpske narodne ženske pesme ()
- Drugarice - pozorišna igra za decu u jednom činu, svojim učenicama napisala Mileva Simić (1886)
- Glavnija pravila o praktičnom vaspitanju dece (1886)
- Polaženik. Pozorišna igra za decu u jednom činu svojim učenicima napisala Mileva Simić (1891)
- Kućarstvo. Za školu i narod (1892)
- Dobrotvorni prilozi (1893)
- Pedagogija. Učenicama viših devojačkih škola i mladim materama napisala Mileva Simićeva, učiteljica Više devojačke škole (1894)
- Retka sreća: šaljiva igra u jednom činu / napisala Mileva Simićeva (1900)
- Gordana: dečja gluma u jednom činu / svojim učenicima napisala Mileva Simićeva (1922)
Članci i drugi sastavni delovi
- Purger Mata ()
- O vaspitanju (1874)
- Doživeo (1880)
- Nada (1884)
- Nega bolesnika (1893)
- O domaćem obrazovanju ženskinja u nas (1896)
- Adiđari (1899)
- Prvi i poslednji put sa Milicom-Srpkinjom (1913)
- Eseji za udavače (1922)
- Tri dana (1936)
Prevodi
- Tajni useljenici (1882)